Fęrsluflokkur: Trśmįl og sišferši

Nafniš öllum ęšra

Mešal ómetanlegra veršmęta, sem bękur Biblķunnar flytja er bošskapurinn um Jesśm Krist. Rķkjandi žįttur ķ Postulasögunni, er nafniš Jesśs.  Viš rannsókn žeirrar bókar, tekur mašur eftir aš lķf og starf frumkristninnar var tengt nafninu Jesśs og persónu hans.

Žegar menn žśsundum saman, fundu til žjįninga vegna synda og žörf į lausn, benti Pétur postuli į leiš til fyrirgefningar og til nżs lķfs, fyrir trśnaš į nafniš Jesśs:  "Snśiš ykkur og lįtiš skķrast ķ nafni Jesś Krists til fyrirgefningar synda ykkar og žér munuš öšlast gjöf Heilags Anda."

Žetta hafši įhrif.  Žrjśžśsund einstaklingar meštóku žann dag nįš til trśar į Jesś nafn, leystust frį syndum og öšlušust nżtt lķf ķ Jesś og söfnušinum.

Žaš sama įtti sér staš meš einstaklinginn, sem ķ örvęntingu og myrkri sjįlfsmoršshugsana, fékk aš heyra frį sendibošum Drottins:  "Trś žś į Drottinn Jesśm og žś munt verša hólpinn og heimili žitt."  Žetta hafši stórkostleg įhrif.  Örvęntingarfulli fangavöršurinn ķ Filippķborg fékk aš reyna aš ķ nafni Jesś er öryggi og frišur.  Sį er kominn var ķ örlög andlegs myrkurs og algjöra örvęntingu, umbreyttist žarna um nóttina, til lķfs ķ Jesś Kristi.

Sami žrįšurinn heldur įfram į sķšum Postulasögunnar.  Žar sem nafniš Jesś komst aš, uršu algjörar breytingar.  Viš lesum hvernig lamašir fį kraftinn ķ Jesś nafni.  Illir og afvegleišandi andar eru reknir śt af mönnum, sem voru haldnir.  Žeir voru reknir ķ nafni Jesś Krists.  Umfram allt voru hópar fólks, sem eignušust fyrirgefningu synda og lausn frį įhrifavaldi synda ķ nafni Jesś.

Pķslavętti varš stašreynd, vegna nafns Jesś.  Žeir sem stóšu meš nafni Jesś voru teknir til fanga, hśšstrżktir, smįnašir og nokkrir uršu deyddir.  Žaš var andi undirdjśpanna, sem ekki žoldi nafniš Jesśs.  Ekkert nafn hefur veriš svo elskaš sem nafniš Jesśs.   Žess vegna voru žeir glašir, sem įlitust veršir aš lķša fyrir nafniš Jesś.

Andstašan varš sigruš.  Nafniš Jesśs var bošaš heišingjum, sonum ķ Ķsrael og fram fyrir rįšamenn og konunga.  Nafniš Jesśm nįši lengra og lengra.

Bošskapurinn um nafniš Jesśs nįši til norręnna manna.  Hjį žeim var fyrir trś, į Óšinn og Žór, Frigg og Freyju, Valhöll, mišsvetrar blót og mannfórnum, drykkjuskap, sišleysi og ofbeldi. Žegar nafniš Jesśs komst inn ķ žessar rašir, žį fóru hlutirnir aš breytast.  Kęrleikur til nafnsins Jesśs skapaši žżšu og umbreytingu frį hinu illa til hins góša og ekkert er betra en nafniš Jesśs.

Aš endingu: "Jesśs Kristur er ķ dag og ķ gęr hinn sami og um aldir."  Heb.13,8.  Įkallašu Jesś nafn.  Allt fer aš breytast og veršur žeim hagstęšara, sem įkalla nafniš Jesśs.

Afturelding 4. tbl. 1985.  Karl Erik Heinerborg.  Fyrrum forstöšumašur (prestur) Fķladelfķukirkjunnar ķ Stokkhólmi.


mbl.is Fangageymslur lögreglu fullar
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt

Tįr frelsarans

     Jesśs var sannur mašur, jafnframt žvķ, aš hann var gušdómlegur. Hann sżndi sig aldrei annan en žann, sem hann var, žess vegna kęfši hann aldrei tilfinnķngar sķnar. Hve oft sjįum viš ekki, aš bak viš brosandi andlit, er hrópandi tómleiki ķ hjartanu og óróleiki ķ sįlinni. Žvķ  er sagt: Getur hjartanu lišiš vel, žegar andlitiš vitnar um annaš?
    Ętti žaš ekki aš vera huggun fyrir okkur, sem ķ dag lifum ķ žessum heimi, sem er fullur af sorg og tįrum, aš Jesśs gat grįtiš? Hve nįlęgur veršur hann okkur ekki ķ mannlegum veikleika? Hve stór er hann ekki, žegar hann sveiflar svipunni ķ vandlętingu fyrir Guši ķ musterinu, eša žegar hann rekur śt illa anda og hótar nįttśruöflunum meš sigri hrósandi myndugleika. En er hann minni, žegar hann fellir tįr žjįninga og sorgar?

    Biblķan nefnir į žrem stöšum, aš Drottinn Jesśs hafi grįtiš. Viš skulum nema stašar og athuga žessar frįsögur. Gušspjallamašurinn Lśkas segir frį žvķ ķ 19: 41-44. ķ fylgd meš honum voru lęrisveinar hans og fjöldi fólks, En hvķlķkum andstęšum mętum viš ekki. Lęrisveinarnir fögnušu og sungu lofsöngva, mešan žeir fylgdu Meistara sķnum og kennara inn ķ höfušstaš žjóšarinnar. Umhverfis žį, sjįum viš fjölda af mönnum, konum og unglingum meš sveiflandi pįlmagreinar, og meš fagnašarhrópum hylla žann, sem žaš vonar aš sé hinn, eftiržrįši konungur. En hve žung voru ekki skref Meistarans į mešal žeirra. Dręttir heilagrar sorgar móta hiš göfuga andlit, og tįr renna nišur kinnar hans, mešan hann undir andvörpum setur fram hina žjįningarfullu yfirlżsingu, Žaš er sorg hins lķtilsvirta kęrleika, sem viš sjįum hér. Žaš var ekki yfir götum, hśsum eša musteri borgarinnar, sem hann grét. Nei, žaš var yfir hinu haršhjartaša, blinda og eftirtektarlausa fólki, sem ekki hafši žekkt vitjunartķma sinn, heldur gekk meš haldin augu, móti hinni komandi eyšileggingu.

     Tįrstokknum augum horfir Frelsarinn til hinna örlagažrungnu daga, žegar rómverskir menn undir stjórn Titusar sitja um borgina, svelta fólkiš, höggva žaš nišur eša selja ķ įnauš, rķfa nišur borgina og brenna musteriš. 

     Vinur, eru žessi sorgartįr vegna žķn? Ertu einnig mešal hinna gįlausu, sem orsaka sorg ķ hjarta Frelsarans meš žvķ aš lifa ķ synd og žverśš? Ef svo er, nem stašar um stund ķ hlķš Olķufjallsins, og athugašu grįtandi Frelsara žinn, lįttu hin dżrmętu tįr hans vekja žig og meš krafti kęrleikans leiša žig śt frį valdi hins vonda, sem hefir bundiš žig.

    Önnur mynd er dregin upp fyrir okkur ķ Jóh. 11: 35. Žar er lżst, hvernig Jesśs gengur grįtandi į leišinni aš gröf Lazarusar. Gyšingar, sem voru meš ķ förinni, įlitu aš sįrsauki hans og tįr stöfušu af žvi, aš hann hafši misst vin sinn, Lazarus, og žeir sögšu: "Sjį, hve hann hefir elskaš hann". Žaš er greinilega tekiš fram ķ žessari frįsögu, aš Jesśs elskaši Lazarus og systur hans, en žó er tęplega hęgt aš įlķta, aš sį ašskilnašur, sem daušinn gerši. hafi hręrt hann til tįra, žar sem hann vissi, aš endurlķfgun Lazarusar myndi eiga sér staš. Žaš liggur nęr aš halda, aš tįr hans hafi veriš sprottin af mešaumkun, Hiš viškvęma hjarta hans stundi ķ samśš meš hinni djśpu sorg systranna. Hiš minnsta vers Biblķunnar — Jesśs tįrašist — lżsir einu žvķ stęrsta, sem hęgt er aš segja um Jesś. Hve samśšarfullan Frelsara eigum vķš ekki. Hann lķtilsviršir ekki neyš okkar, og snżr sér ekki burt frį syrgjandi hjörtum. Nei, hann beygir sig ķ mešaumkun nišur aš okkur og tekur žįtt ķ sorg okkar. Og einmitt ķ žessu opinberast mikilleiki hans. Tįr hans eru sönn tįr žau voru stašfesting į virkilegri samśš.
     Žś, reyndi bróšir og systir. Jesśs gleymir žér ekki, žótt jaršneskir vinir bregšist. Hann er tryggari en bróšir. Ef žś, eins og Marta og Marķa, sendir eftir honum ķ neyš žinni, žį muntu finna žann, sem skilur žig, žann, sem getur huggaš fremur öllum öšrum; hjįlpaš, žar sem allt viršist vonlaust.

     Žrišja myndin er frį sįlarstrķšinu ķ Getsemane. Žaš er eflaust žetta śrslitastrķš, sem Hebreabréfiš talar um (5: 7.-8.). Žaš voru tįr daušaangistarinnar, sem žar į milli trjįnna runnu nišur andlit hans og įsamt hinum blóšiblandaša svita féllu į jöršina. Žótt hann vęri Sonur Gušs, gat hann ekki fullkomnaš endurlausnarverkiš, nema meš žvķ aš ganga undir angist daušans, sem į žessum skelfinga-augnablikum žrżsti fram bęnar- og neyšarópi, jį, jafnvel hrópi og tįrum. Svo djśpt varš hann aš stķga nišur ķ djśp mannlegrar eymdar, aš skelfing dauša-angistarinnar gegnumžrengdi sįl hans, svo aš hann einnig hér gęti komiš hinum lķšandi kynslóšum til hjįlpar ķ innilegri samśš, meš sinni eigin reynslu.
     Einnig žį fékk hann bęnheyrslu frį sķnum himneska Föšur. Hinn himneski sendiboši leysti hann frį angistinni og fęrši honum žann sįlarstyrk, sem hann žurfti, til žess frķviljugur aš gefa sig ķ hendur syndara.
     Tįr Getsemanestrķšsins hafa žvķ tvöfaldan bošskap til okkar. Žau minna okkur um hiš órannsakanlega djśp af kęrleika, aš hann okkar vegna vildi tęma žjįningabikar dauša-angistarinnar, tii žess aš geta frelsaš frį, žręldómi og ótta daušans. Žś sįl, sem enn ekki įtt fullkomiš tillit til žķns miskunnsama Frelsara, lķt žś į tįr hans ķ Getsemane, og minnstu žess, aš žaš var žķn vegna, aš hann gekk ķ gegnum žjįningarnar.
     Getur žś efast um kęrleik hans, žegar žś hefir horft į strķš hans? Nei, viš ljómann af tįrum hans. hefir efi og vantrś žśsundanna horfiš, eins og dögg fyrir sólu.
     Žś hrędda hjarta, sem meš angist horfir móti daušanum og eilķfšinni, kom meš ótta žinn til hans, sem grét ķ garšinum, og eins og grįtur hans stöšvašist, svo munu tįr žķn verša žerruš af, og óttinn vķkja, viš žaš aš Andi hans gefur žér himneska huggun og styrk.

Afturelding 1. mars 1939. L. B. žżddi lauslega śr Biblisk Tidskrift.


mbl.is Kynsjśkdómar aukist hér į landi
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt

Mśslimar djśpt snortnir eftir aš kristnir koptar gera hiš ólżsanlega. Kristileg višbrögš ķ tengslum viš ISIS įrįs hafa įhrif į samfélag Egypta

JAYSON CASPER ķ CAIRO | 20. APRĶL 2017
Tólf sekśndna žögn er sem óžęgileg eilķfš ķ sjónvarpi. Amr Adeeb, sem er einn mest įberandi spjallžįtta žulur ķ Egyptalandi, hallaši sér įfram žegar hann leitaši aš svari.

"Koptar ķ Egyptalandi ... eru śr stįli!" Sagši hann aš lokum.

Augnabliki seinna var Adeeb aš horfa į samstarfsmann ķ lįtlausu heimili ķ Alexandrķu tala viš ekkju Naseem Faheem, öryggisvaršar hjį dómkirkjunni St Marks į Mišjaršarhafsströndinni.

Į Pįlmasunnudag, vķsaši vöršurinn sjįlfsmoršs sprengjumanninum frį žegar hann kom aš mįlmleitartękinu, žar sprengdi hryšjuverkamašurinn sig ķ loft upp. Var hann sennilega sį fyrsti sem dó ķ sprengingunni, og meš žvķ bjargaši Faheem lķfi tuga fólks innan kirkjunnar.

"Ég er ekki reišur viš žann sem gerši žetta," sagši konan hans, meš börnin sér viš hliš. "Ég er aš segja honum," Megi Guš fyrirgefa žér, og viš fyrirgefum žér lķka. Trśšu mér, viš fyrirgefum žér."

"Žś setur manninn minn į staš sem ég gat ekki dreymt um.""

Undrandi, vafšist Adeeb tunga um tönn žegar hann talaši um aš Koptar hefšu žurft aš žola grimmdarverk ķ hundrušir įra, en gįtu ekki komist undan Miš Austurlanda hneykslinu.

"Hversu mikil er žessi fyrirgefning sem žś hefur sżnt!" Rödd hans brįst. "Ef žetta vęri fašir minn, gęti ég aldrei sagt žetta. En žetta er trś žeirra og trśarleg sannfęring. "

Milljónir undrušust meš honum į öldum ljósvakans ķ Egyptalandi.

Žaš geršu einnig milljónir Kopta, sem nżlega enduruppgvötvušu fornu arfleifš sķna, samkvęmt Ramez Atallah, forseta Biblķufélagsins ķ Egyptalandi, sem textaši og endurvann gervihnatta sjónvarps myndbandiš.

"Ķ sögu og menningu Kopta er mikiš kennt um pķslarvętti," sagši hann viš CT (Christianity Today). "En žar til Lķbża lét til skarar skrķša var žaš ašeins ķ kennslubókum, en žó djśpt innrętt."

Ķslamska rķkiš ķ Lķbżu ręndi og afhöfšaši 21 manns sem voru aš mestu kristnir Koptar ķ febrśar 2015. CT tilkynnti įšur um skilaboš um fyrirgefningu sem gefin voru śt af fjölskyldum žeirra og vitnisburš žeirra.

"Sķšan žį hafa veriš hugarfarsleg umskipti," sagši Atallah. "Forfešur okkar lifšu eftir og trśšu žessum bošskap, en viš žurftum žess aldrei."

Koptar miša helgisiša dagatal sitt viš įriš 284 e.Kr, žegar ofsóknir gegn žeim hófust af hendi Rómverja undir stjórn Diocletian. Erfišleikar vegna heišinna og mśslimskra landstjóra hafa komiš og fariš ķ gegnum tķmans rįs, en ķ pįskaįvarpi sķnu hrósaši Tawadros Pįfi koptķsku rétttrśnašarkirkjunni og sagši hana vera "kirkju pķslarvottanna."

Sagan endurtók sig meš hefnd įriš 2010, žegar "Kirkja Tveggja Heilagra" ķ Alexandrķu var sprengd ķ loft upp į gamlįrsdag. Streymdu žį Koptar śt į göturnar ķ reiši, ķ ašdraganda arabķska vorsins. Į nęstu mįnušum fylktu mśslimar kringum žau og vöršu kirkjurnar.

Nęstum sjö įrum sķšar er žjóšin oršiš žreytt. Ķ sjįlfsmoršsįrįsunum tveimur į Pįlmasunnudag voru meira en 45 manns drepnir og er žaš önnur ISIS įrįsin į kristna helgidóma į fimm mįnušušum. Tuttugu og nķu manns voru drepnir ķ sjįlfsmoršs sprengjuįrįs ķ Papal-dómkirkjunni ķ Kaķró ķ desember. Ķ sömu viku og žessi frétt var rituš réšst ISIS į klaustriš fręga St Catherine į sušurhluta Sķnaķ skagans.

Allir žrjįr kristnu kirkjudeildirnar aflżstu pįskadags hįtķšum sķnum og rétttrśnašarkirkjan frestaši móttöku samśšarkerta. Rķkiš lżsti yfir žriggja daga žjóšarsorg og hélt pįskagušžjónustu fyrir slasaša į hersjśkrahśsi. Margir mśslimar brugšust viš meš įfalli og sżndu samśš.

En į mešan merki um žjóšarsamstöšu sjįst stundum į almenningsstöšum, viršist sżnilegt śtstreymi samstöšu miklu minna.

Andrśmsloftiš hefur breyst, sagši Amro Ali, mśsliskur ašstošarmašur prófessors ķ félagsfręši viš "Amerķska Hįskólann" ķ Kaķró (AUC).

Žessi frétt er žżdd af Steindóri Sigursteinssyni af heimasķšu Christianity Today.
http://www.christianitytoday.com/ct/2017/april-web-only/forgiveness-muslims-moved-coptic-christians-egypt-isis.html
Sjį einnig myndband meš vištali viš ekkju Naseem Faheem öryggisvaršar:
https://vimeo.com/212755977?ref=fb-share&1

 


mbl.is Ekkert ofbeldi ķ gušs nafni
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt

Hvers vegna tókuš žiš Guš frį okkur?

     Hér fyrir nešan er grein sem skrifuš var af ķslenskri konu og birtist ķ tķmaritinu Aftureldingu 1. mai 1965. Į žessi grein fullvel upp į pallboršiš hjį fólki ķ dag vegna žess aš margt sem greinarhöfundur talar um į vel viš okkar tķma. En žaš er tengt kristilegu uppeldi ęsku landsins og aš dregiš hefur veriš śr kristnifręšikennslu og kristinni innrętingu ķ grunnskólum landsins.

    Vandamįl ęskunnar ķ landi okkar er lżšum Ijóst. Žaš er sorglegt, aš svo gullmyndarlegur ęskulżšur, sem ķslenzk ęska er, skuli vera svo rótlaus og reikandi, sem raun ber vitni. En sjįlfrar orsakarinnar er ekki aš leita hjį hinum ungu, heldur hvernig bśiš er ķ pottinn fyrir žį ķ heimilunum og skólunum. Flest ķslenzk heimili ķ dag, eru gušvana heimili. Žegar skólarnir taka svo viš žessum hįlfžroskušu unglingum, sem ekki hafa heyrt talaš um Guš ķ heimilum sķnum, nema žį helzt į žann veg, aš einlęg Gušs trś, eša persónuleg trśarreynsla hefur veriš gerš hlęgileg, žį verša žeir eins og rótlaus blóm, sem stormurinn hrekur til og frį.

    Svo koma framhaldsskólarnir, sem viršast vinna markvisst aš žvķ aš taka Guš frį nemendunum. Ofan į žetta koma svo bókmenntirnar og śtvarpiš. Allt saman leggst į sömu sveif, aš ręna trśnni frį hinum ungu.

    Ungir menn, myndarlegir dragast upp ķ fangelsum žessa lands. Mér hefur veriš sagt, aš žeir skipti hundrušum, sem gangi lausir, sem mįlefnalega hefšu žó žurft aš vera undir lįs komnir, en fangelsin eru full fyrir. Ég veit mörg dęmi žess, aš žegar žessir óhamingjusömu menn hafa talaš viš žann undir fjögur augu, sem žeir bera trśnaš til, hafa žeir jįtaš, aš öll barns- og unglingsįrin hafi lišiš svo fram, aš aldrei hafi žeim veriš bent į žaš, aš trśin į Guš geti gefiš ungum manni kjölfestu.

    Er žetta satt, sem hér stendur?" sagši einn af žessum óhamingjusömu mönnum, viš žann sem žetta ritar nś fyrir stuttu, žegar hann benti į vissa ritningargrein, sem hann hafši undirstrikaš meš raušum blżanti, rétt įšur en ég kom, en hann hafši bešiš mig aš koma til sķn, eftir aš hann hafši fengiš leyfi yfirvalda til žess. Ritngargreinin, sem hann hafši strikaš undir, var um fyrirgefandi nįš Gušs ķ Jesś Kristi. Ég spurši hann, hvort hann hefši aldrei heyrt talaš um žaš, žegar hann var barn og unglingur, aš Guš vęri miskunnsamur og kęrleiksrķkur, eins og žessi ritningargrein talaši um. „Nei," sagši hann, um leiš og žungt andvarp sté frį brjósti hans. Vęri žetta bara einstakt dęmi, fyndist mér aš hęgt vęri aš bera žaš, en žaš er ekki eitt, žau eru žśsund og aftur žśsund svona dęmi ķ žjóšfélagi okkar og žaš frį heimilum, sem viš mundum ekki trśa, ef viš rękjum okkur ekki į hina köldu stašreynd.

    Žaš var alveg eins og žaš hefši getaš veriš rödd einhvers unga mannsins eša stślkunnar ķ röšum okkar óhamingjusömu ķslenzku ęsku, sem gat aš lķta ķ „Göteborgsposten" nś fyrir stuttu. Hróp ungu stślkunnar, sem skrifar žaš, er eins og rödd ķ eyšimörku. Unga stślkan beinir sķnum sįrbeittu oršum til žeirra, sem bera įbyrgš į uppeldi ęskunnar žar ķ landi. Viš leyfum okkur aš taka žaš upp, hér į eftir, sem hśn segir:

    „Žiš kvartiš yfir hjįgušadżrkun okkar ęskufólks. Ykkur finnst hśn vera hręšileg. Og žaš er hśn lķklega. Žiš segist ekki geta skiliš, hvers vegna viš ungar stślkur, grįtum og ępum, žegar viš sjįum „Bķtlana" til dęmis! Viš skiljum undrun ykkar yfir žessu, aš vissu marki, žvķ aš viš viljum žetta ekki, innst inni. Allt fyrir žaš getum viš ekki śtskżrt, hvers vegna viš gerum žetta. En eitt er vķst, aš žiš hafiš ekki gefiš okkur neitt betra. Žiš hafiš gert allt til žess, aš taka frį okkur žann Guš, sem viš trśšum į, žegar viš vorum börn. Žiš fękkiš kennslustundum ķ kristnum fręšum, og takiš burtu morgunbęnirnar ķ skólunum. Žaš eruš žiš, sem framleišiš og flytjiš inn ķ landiš hinar sóšalegu kvikmyndir og skrifiš hinar saurugu ritsmķšar ķ blöš og sorprit. Žiš, sem ęttuš žó aš vera fyrirmynd okkar. Žaš eruš žiš, sem beriš įbyrgšina į žvķ aš eggja ķmyndun okkar, aš kynlķfiš sé žaš eina, sem veiti ęskunni hamingju. Žiš hafiš skapaš žann heim, sem viš eigum aš alast upp ķ, til žess aš verša menn og konur, sem dreymir um aš lifa hamingjusömu lķfi. En komi žaš svo fyrir okkur, aš viš förum afleišis ķ lķfinu, er allri skuldinni skellt į okkur — ęskufólkiš.

    Viš viljum ekki kvarta yfir žjóšfélaginu ķ heild, heldur yfir žeim mönnum sem bera įbyrgšina į žvķ, hvernig komiš er. Hvers vegna getiš žiš ekki skiliš žaš, aš žiš eruš samtķšarmenn okkar? Hvers vegna getiš žiš ekki skiliš žaš, aš žiš hafiš fariš rangt aš žegar um uppeldi okkar er aš ręša?

    Viš viljum ekki eyša lķfi okkar ķ tómleika.   Viš viljum lifa hreinu lķfi sem hefur įkvešiš og fast markmiš. En viš getum žaš ekki, vegna žess aš viš eigum engan grundvöll til aš byggja lķf okkar į. Hvers vegna tókuš žiš frį okkur fyrirmyndina og velsęmiš? Hvers vegna uršum viš aš tilbišja unga menn, meš langt hįr, sem ekkert hafa aš gefa okkur? Hvers vegna tókuš žiš Guš frį okkur, sem viš lęršum aš elska ķ sunnudagaskólanum?

Pella.

 


Rķkisśtvarpiš į aš sżna žjóšinni žį viršingu aš sżna sjónvarpsefni tengt kristni į hįtķšisdögum um pįska og jól

Fjöldinn allur af fólki er vęgast sagt mjög ósįtt viš aš RUV sżndi myndina Žrestir į föstudaginn langa įn žess aš merki vęru um žaš ķ śtsendingu aš myndin vęri ekki viš hęfi ungra barna. Ķ myndinni voru atriši sem ekki įttu erindi viš börn innan 12 įra aldurs, ž.į.m. atriši sem sżnir naušgun į drukkinni stślku.
Einn sjónvarpsįhorfandi sagši ķ athugasemd viš frétt į Visir.is sem fjallaši um žetta:

"Ég er alveg mišur mķn aš hafa treyst RUV og leyft börnunum mķnum aš horfa į Žresti žar sem žau sįu hópnaušgun og misnotkun, yngsta barniš 11 įra og leiš mjög illa eftir myndina. Ég hefši viljaš fį višvörun. Mér er ekki skemmt".

Kvikmyndin, sem sżnd var aš kvöldi föstudagsins langa klukkan 21:20, segir frį unglingnum Ara sem sendur er vestur į firši til aš bśa hjį föšur sķnum. Annar sjónvarpsįhorfandi tjįši sig svo ķ athugasemd:

"Ég hętti aš horfa ķ mišri mynd, hafši ekki löngun til aš horfa į misnotkun į ungum dreng, heyrši sķšan af framhaldinu sem ekki hljómaši vel. Mér finnst alger skömm af žvķ aš sķna hana og engin umręša hefur veriš um hana hingaš til,ég er hissa į žvķ, hefši hśn veriš meiri ef misnotkunin hefši veriš framin af karlmanni."

Į vef Kvikmyndaskošunar kemur fram aš myndin er bönnuš innan 12 įra į grundvelli ofbeldis, kynlķfs og ljóts oršbragšs. Ķ 28. grein fjölmišlalaga segir aš ekki sé heimilt aš mišla efni ķ lķnulegri dagskrį sem ekki er tališ viš hęfi barna eftir klukkan 22 į föstudags- og laugardagskvöldum, aš žvķ tilskildu aš į undan žvķ sé birt skżr višvörun og žaš sé auškennt meš sjónręnu merki.

Žetta gengur śt yfir allan žjófabįlk: sišferšishruniš ķ Sjónvarpinu og ósvķfiš inngrip ķ lķf viškvęmra barna sem fengu enga višvörun, ekki frekar en foreldrar žeirra, gegn žessari sišspillingamynd ķ Sjónvarpinu į föstudaginn langa! Er undirritašur įsamt fjölda fólks sem tjįš hefur sig į netinu ósįttur viš aš RUV sżni klįm og fer nišur ķ mestu lįgkśru og ómenningu sem hugsast getur į föstudaginn langa. Žaš er ekki bošlegt aš RUV geti ekki haft sjónvarpsefni sem er višeigandi į föstudaginn langa. Aušvitaš į aš sżna žjóšinni žį viršingu aš sżna sjónvarps efni tengt kristni į hįtķšisdögum um pįska og jól aš minnsta kosti.

Steindór Sigursteinsson


mbl.is Messa og tónleikar į skķšasvęšum
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt

Ķ fótspor Jesś – endurbirt grein śr Aftureldingu 1. maķ 1939

    “Veriš meš sama hugarfari sem Kristur Jesśs var”. Fil. 2, 5. Žegar viš hugsum um žessi orš Jesś:
    “Vilji einhver fylgja mér, žį afneiti hann sjįlfum sér og taki upp krossinn daglega og fylgi mér”. Lśk. 9, 23 , žį megum viš oft višurkenna veikleika okkar. Viš lesum um umhyggju Jesś og kęrleika til syndara, og žegar hann hefir sagt, aš viš skyldum feta ķ fótspor hans, žį vill hann einnig, aš viš séum meš sama hugarfari, sem hann, gagnvart žeim, sem eru ķ neyš syndarinnar. Viš getum spurt okkur sjįlf: Höfum viš žaš? Og ef svo er ekki, skiljum viš žį og višurkennum ķ hjörtum okkar, hver įstęšan er fyrir žvķ. Gerum yiš žetta, munum viš fyrir Gušs kraft og handleišlslu fį sigur. Viš žurfum aš vera helguš Guši, til žess aš geta boriš žann kœrleika til syndara, sem Jesśs vill aš viš berum. Ef viš ekki gerum žaš, veršur hann aš hreinsa okkur meš sinni agandi hönd, žvķ ašeins žegar viš erum honum hlżšin, žį hljótum viš bęši aušmżktina og blessunina. Viš fįum vitnisburšinn ķ okkur sjįlfum og finnum, aš Jesśs bżr ķ hjörtum vorum. Žetta getur kostaš barįttu og. strķš, en viš skiljum, aš aušmjśkum veitir hann nįš, og žį fęr Guš lķka aš leggja neyš og kęrleika nišur ķ hjörtu okkar fyrir žeim, sem ganga veg syndarinnar. En viš veršum aš vita, aš ķ okkur sjįlfum erum viš ekkert. Viš veršum ętķš aš vera undir leišslu Andans, og okkar eigin innri mašur hvern dag aš vera krossfestur meš Jesś. Žaš er undursamlegt, žegar Jeaśs fęr aš leiša og skapa slķkan kęrleika ķ einu syndugu mannshjarta.

    Žegar Guš hefir fengiš aš leggja slķkan, kęrleika nišur ķ hjörtu okkar, žį gefur hann okkur einnig leišbeiningu til aš vinna fyrir hann. Gerum viš žaš? Ekki getum viš öll veriš prédikarar og unniš fyrir Drottinn į žann hįtt. En Guš getur notaš okkur, hvar sem viš erum og hvaš sem viš gerum, ef hann ašeins fęr okkur undir vilja sinn. Žaš er ķ okkar daglega lķfi, sem hann vill nota okkur, sérstaklega į mešal žeirra, sem viš umgöngumst. Žar skal vitnaš um aš viš eigum žetta undursamlega lķf ķ Guši. Ekkert talar jafn skķrt til hinna ófrelsušu, sem žaš, žegar viš, Gušs börn, virkilega erum helguš Guši og lifum sigrandi lķfi ķ samfélaginu viš hann. Žeir lķta til okkar og taka eftir jafnvel žvķ minnsta. Til žess hafa žeir lķka fullkominn rétt. Žeir spyrja eftir sönnum kristindómi ķ öllum okkar oršum og verkum. Viš höfum žvķ öll, Gušs börn mikiš verksviš ķ vķngarši Drottins. En erum viš žar nęgilega į verši? Höfum viš nógan kęrleika? Žegar viš mętum į vegi okkar einum af žeim, sem liggur undir lastavaldi syndarinnar. Hvaš gerum, viš žį? Dęmum viš hann, eša finnum viš hiš góša hjį honum og tölum viš hann ķ kęrleika? Eigum viš annrķkt meš aš bišja fyrir honum, eša frekar viš aš sjį galla hans, žį veršur hann beiskur, sem leitt getur til algeršrar forheršingar. Aftur į, móti, ef viš tölum viš hann meš hugarfari Krists, munum viš fremur vinna hann fyrir Drottin.

    Hiš įhrifarķkasta gagnvart slķkum mönnum er. aš viš mętum žeim meš žeirri hugsun og bęn aš finna hiš góša hjį žeim og um leiš benda žeim į aš ķ Guši geti žeir fengiš sigur yfir sķnu synduga lķfi. Vķš erum, öll dżrkeyptar sįlir fyrir Guši, og viš vitum ekki, hvaš bżr ķ einni slķkri sįl, en ég er viss um, aš oft bżr žar löngun eftir aš yfirgefa hiš gamla lķf. En svo kemur freistarinn og telur žeim trś um, aš žaš sé svo afar erfitt aš snśa viš. Žeir óttast heiminn, er hann lķtur žį dęmandi augum. Žegar viš tölum viš žessa menn, veršum viš ętķš aš hafa žaš hugfast, aš žeir eru andlega blindir. Žegar svo er, megum viš ekki dęma žį„ Minnumst žess, sem Jesśs sagši, žegar komiš var meš hina syndugu konu til hans. Jóh. 8: 7—11.

    Žaš er létt aš bera kęrleika til žeirra, sem gera okkur gott, eša sem viš lķtiš erum meš, en žaš er erfišara aš bera kęrleika til, žeirra, sem viš daglega erum meš, og sem ef til vill baktala okkur og annaš verra. Hvernig er afstaša okkar til žeirra? Elskum viš žį? Bišjum viš fyrir žeim? Ó, hversu viš žurfum kęrleika og vķsdóm frį Guši, til, žess aš į hverju augnabliki aš vera hógvęr, og elska ekki meš oršum eša tungu, heldur ķ verki og sannleika. Žeir, sem eru oss vinveittir, eru ešlilega undrandi yfir aš viš skulum žrį, og elska žį, sem standa į móti okkur. Viš veršum aš vera vakandi og rannsakandi okkur sjįlf, hvort viš höfum įvextķ Andans ķ lķfi okkar. Daglega megum viš vęnta kraftar frį, lķfsuppsprettunni, frį honum, sem er kęrleikur, og er viš heyrum hina ašvarandi rödd Andans og hlżšum leišbeiningum hans, munum viš sjį, aš viš getum sigraš. Guši sé lof og dżrš! Ó, męttum viš öll vera tendruš af eldi kęrleikans, svo ekki fengi rśm hjį oss einn neisti frį heiminum! Žį getum viš mętt hinni höršustu mótspyrnu, žį gętum viš sįš kęrleika umhverfis okkur, jafnvel žó viš mętum hinu bitrasta hatri. Ó, aš kęrleiki Krists mętti ķ okkur yfirgnęfa allt hiš illa, sem mętir okkur ķ heiminum! Žaš er margt, sem mętir okkur, sem okkur tekur sįrt. Viš hryggjumst oft yfir lķfi vina vorra og erum misskilin af žeim, svo žeir jafnvel forsmį okkur. Jį, žaš er sįrt. En hlżšum į rödd Andans: “Elskiš žį, bišjiš fyrir žeim”. Bišjum Guš aš gefa okkur mešaumkun meš žeim, og hugsum um, aš viš sjįlf ekki forsmįum neinn. Viš skulum ekki vera upptekin viš aš lķta į ašra, en viš skulum lķta į Jesśm Krist, jį, hverja stund, žį mun gleši og lofsöngur fylgja okkur į leiš vorri, jafnvel žó vegurinn liggi gegnum marga erfišleika og hina sįrustu žyrna. Viš höfum nóg ķ honum einum, honum aleinum og hann lķtur til hjartnanna. Žökkum Guši, žegar viš finnum okkur ķ žeirri afstöšu, aš viš aldrei viljum nema stašar į göngunni meš Jesś, en viš ętķš viljum keppa lengra fram, eftir meiri helgun — meira ljósi, og žegar okkur sżnist verša svo lķtill sigur, veršur sorg ķ hjörtum vorum en žaš er heilög sorg, heilög žrį, sem hvetur okkur til sigrandi lķfs meš Jesś, honum, sem gerir okkur sterk.

    Ó, žaš er undursamlegt aš ganga ķ skóla Andans! Žaš er dżrlegt aš vera undir ögun Drottins, svo hann fęr aš fylla okkur meira og meira meš sķnu yfirfljótanlega lķfi! Žaš er undursamlegt aš sitja viš fętur Jesś og hlusta į, hvaš hann hefir aš tala til hjartna vorra! Verum viš krossinn, žvi žar fįum viš žann kraft sem viš žörfnumst fyrir hverja stund. Ó, hve viš megum lofa Guš, viš sem höfum fengiš hlut ķ hinni. miklu nįš! Kęru vinir, lįtum okkur ętķš vera į verši, svo okkar kęri Frelsari megi verša dżrlegur ķ lķfi okkar, og sįlir manna dragist til Gušs.

S. V.


mbl.is „Ķ daušafęri“ til aš endurskoša kerfiš
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt

Skoriš į böndin

    Nokkrir fiskimenn voru śti į hafi aš veiša fisk.  Žegar žeir voru bśnir aš leggja netin, vörpušu žeir akkerum ķ vķk einni.  Fljótlega veittu žeir žvķ athygli, aš bįturinn byrjaši aš hreyfast.  Hrašar og hrašar rann hann įfram ķ įttina aš skeri, sem var umlukt af fjölda hęttulegra blindskerja.  Žeir skildu nś, aš stórfiskur — hvalur — hafši komist ķ akkerisfestina og dró žį nś meš sér śt ķ opinn daušann.

    Hvaš įttu žeir til bragšs aš taka?  Ekki var nein leiš aš höndla hvalinn.  Einasta björgunin var, aš skera į festina.  Meš nokkrum erfišismunum heppnašist žó žetta, og žeir sneru nś öruggir til lands.

   Žetta er mynd upp į žaš, sem oft kemur fyrir ķ lķfinu.  Žegar viš įlķtum okkur óhult, hrķfumst viš allt ķ einu af einhverju, veršum eins og tekin til fanga, og drögumst nęr og nęr tķmanlegri og eilķfri glötun.  Einhver lokkandi villa eša syndavani, slęm lund, léttśš, slęmur félagsskapur o.fl. o.fl. heldur okkur fjötrušum og dregur okkur fet fyrir fet nęr grunninu.

    Ó , skeršu į böndin! Skildu žig frį öllu, sem freistar.  Og ger žaš nś žegar. öll biš er hęttuleg. Žvķ nęr sem žś kemur aš grunninu, žess vķsari glötunin."

Afturelding 1. mars 1967.


mbl.is Er einkvęni nįttśrulegt?
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt

Ekki skašar žaš börnin į neinn hįtt aš fį aš heyra Gušs Orš

Ķ könnun sem nś stendur yfir į Dv.is žar sem spurt er; “Į aš leyfa kirkjuferšir skólabarna į skólatķma” kemur fram aš 66,5% eru žvķ fylgjandi en 33,5% į móti. Kirkjuheimsóknir eru į vegum skólanna og fara fram ķ fylgd og višveru kennara. Eru vettvangsferšir mikilvęgur hluti skólastarfs į öllum skólastigum sem fara fram ķ żmsum kennslugreinum žvķ kennslustofan getur ekki komiš ķ stašinn fyrir vettvangskynningu eins og fjöruferš, į sögustaš eša til kirkju..

Žaš žarf enginn aš velkjast ķ vafa um aš Kristnin er snar žįttur ķ menningu og sögu žjóšarinnar. Kynning og fręšsla um kristni innan skólakerfisins er ein af forsendum skilnings į menningararfi Ķslendinga. Menningarlęsi og žekking į żmis konar tįknmįli, hugtökum og tungutaki ķ bókmenntum, listum og öšrum žįttum menningarinnar er mešal annars undir slķkri fręšslu komin. Ķ umręšuni um kirkjuferšir og trśarlega fręšslu er oft blandaš saman trśarlegri fręšslu og trśboši eša įróšri.

Hér fyrir nešan er góš athugasemd frį manni sem ekki vildi lįta nafn sķns getiš viš bloggpistil sem ég birti 2013.

“Ęfaforn trśarrit flokkast ekki undir "įróšur". Žś žarft aš lęra Biblķuna hvort sem žś lęrir gušfręši, bókmenntir eša mannfręši, svo bara örfį fög séu lesin. Žś telst aldrei mešal fólks meš grunnžekkingu samkvęmt stöšlum yfirstéttarinnar hafir žś ekki lesiš žessa bók. Meira aš segja yfirstéttir Indlands og Kķna lesa hana. Biblķan er naušsynleg fyrir skilning į vestręnni sögu, félagsgerš, heimspeki (sérstaklega žżsku heimspekingunum, nęr öllum), , listasögu og fagurbókmenntum og telst sjįlf į köflum, svo sem Jobsbók, til 100 helstu bókmenntaverka sögunnar, sem bókmenntaverk (ekki sem trśarrit), og žvķ hafa allir vellęsir menn į fagurbókmenntir lesiš hana. Biblķan er sameign mannkyns. Lestur hennar er sérstaklega mikilvęgur fyrir börn innflytjenda sem tilheyra annarri trś, svo žau nįi betur aš skilja žį menningu sem žau lifa og hręrast ķ, en fari ekki halloka, alveg eins og mašur sem elst upp ķ löndum Araba en žekkir ekki Kóraninn į engan séns į aš komast nokkurn tķman inn ķ samfélagiš eša skilja nįgranna sķna til fulls. Žaš kemur trśnni ekkert viš, heldur įhrif trśarinnar į menninguna. En eins og allir félagsfręšingar hafa bent į halda žau įhrif įfram löngu eftir, hundrušum įra eftir, aš kirkjusókn dvķn eša hęttir. Trśarbrögš geta jafnvel haft meiri įhrif eftir aš žau "hverfa". Viš veršum leiksoppar žeirra įhrifa en höfum ekki žaš val aš hafna žeim nema viš sjįlf lesum frumritin. žvķ žaš sem er ómešvitaš er sterkar žvķ sem er mešvitaš. Vinnusišferši venjulegs Ķslendings og annarra Vesturlandabśa kemur til aš mynda śr mótmęlendatrś, og um žaš hefur fjöldi trślausra félagsfręšinga, svo sem Weber, fjallaš. Sį sem ekki žekkir žennan uppruna veršur alltaf bara strengjabrśša, og getur ekki sjįlfur vališ aš gangast viš honum eša hafna honum. Hann veršur bara į valdi hans įn žess aš vita um hvaš mįliš snżst. Hvort hann sęki kirkju eša ekki kemur mįlinu ekkert viš. Lesiš bara Weber... “


Atlaga aš tjįningarfrelsinu

Vei žeim sem įkęra saklausan mann fyrir žaš aš standa meš sannleika Gušs Oršs.

"Sį sem sekan sżknar, og sį sem saklausan sakfellir, žeir eru bįšir Drottni andstyggš."

Oršskviširnir 17.15


mbl.is Jón Valur įkęršur fyrir hatursoršręšu
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt

Nafniš öllum ęšra

Mešal ómetanlegra veršmęta, sem bękur Biblķunnar flytja er bošskapurinn um Jesśm Krist.  Rķkjandi žįttur ķ Postulasögunni, er nafniš Jesśs.  Viš rannsókn žeirrar bókar, tekur mašur eftir aš lķf og starf frumkristninnar var tengt nafninu Jesśs og persónu hans.

Žegar menn žśsundum saman, fundu til žjįninga vegna synda og žörf į lausn, benti Pétur postuli į leiš til fyrirgefningar og til nżs lķfs, fyrir trśnaš į nafniš Jesśs:  "Snśiš ykkur og lįtiš skķrast ķ nafni Jesś Krists til fyrirgefningar synda ykkar og žér munuš öšlast gjöf Heilags Anda."

Žetta hafši įhrif.  Žrjśžśsund einstaklingar meštóku žann dag nįš til trśar į Jesś nafn, leystust frį syndum og öšlušust nżtt lķf ķ Jesś og söfnušinum.

Žaš sama įtti sér staš meš einstaklinginn, sem ķ örvęntingu og myrkri sjįlfsmoršshugsana, fékk aš heyra frį sendibošum Drottins:  "Trś žś į Drottinn Jesśm og žś munt verša hólpinn og heimili žitt."  Žetta hafši stórkostleg įhrif.  Örvęntingarfulli fangavöršurinn ķ Filippķborg fékk aš reyna aš ķ nafni Jesś er öryggi og frišur.  Sį er kominn var ķ örlög andlegs myrkurs og algjöra örvęntingu, umbreyttist žarna um nóttina, til lķfs ķ Jesś Kristi.

Sami žrįšurinn heldur įfram į sķšum Postulasögunnar.  Žar sem nafniš Jesś komst aš, uršu algjörar breytingar.  Viš lesum hvernig lamašir fį kraftinn ķ Jesś nafni.  Illir og afvegleišandi andar eru reknir śt af mönnum, sem voru haldnir.  Žeir voru reknir ķ nafni Jesś Krists.  Umfram allt voru hópar fólks, sem eignušust fyrirgefningu synda og lausn frį įhrifavaldi synda ķ nafni Jesś.

Pķslavętti varš stašreynd, vegna nafns Jesś.  Žeir sem stóšu meš nafni Jesś voru teknir til fanga, hśšstrżktir, smįnašir og nokkrir uršu deyddir.  Žaš var andi undirdjśpanna, sem ekki žoldi nafniš Jesśs.  Ekkert nafn hefur veriš svo elskaš sem nafniš Jesśs.   Žessvegna voru žeir glašir, sem įlitust veršir aš lķša fyrir nafniš Jesś.

Andstašan varš sigruš.  Nafniš Jesśs var bošaš heišingjum, sonum ķ Ķsrael og fram fyrir rįšamenn og konunga.  Nafniš Jesśm nįši lengra og lengra.

Bošskapurinn um nafniš Jesśs nįši til norręnna manna.  Hjį žeim var fyrir trś, į Óšinn og Žór, Frigg og Freyju, Valhöll, mišsvetrar blót og mannfórnum, drykkjuskap, sišleysi og ofbeldi.  Žegar nafniš Jesśs komst inn ķ žessar rašir, žį fóru hlutirnir aš breytast.  Kęrleikur til nafnsins Jesśs skapaši žżšu og umbreytingu frį hinu illa til hins góša og ekkert er berta en nafniš Jesśs.

Aš endingu: "Jesśs Kristur er ķ dag og ķ gęr hinn sami og um aldir."  Heb.13,8.  Įkallašu Jesś nafn.  Allt fer aš breytast og veršur žeim hagstęšara, sem įkalla nafniš Jesśs.

Afturelding 4. tbl. 1985.  Karl Erik Heinerborg.  Fyrrum forstöšumašur (prestur) Fķladelfķukirkjunnar ķ Stokkhólmi.


mbl.is Mansal žrķfst į ólķklegustu stöšum
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt

Nęsta sķša »

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband